JU Srednja stručna škola

"Spasoje Raspopović"    Podgorica

 
    Ul. Vasa Raičkovića, 26          Žiro-račun: 550-1302-57          E-mail: skola@ssr-pg.edu.me       hts-s.raspopovic@t-com.me

O školi

 Baza znanja-Download sekcija

Interno utvrđivanje kvaliteta

 

Foto galerija

Takmičenja

 

Literarna strana

 

Predstvljamo vam...

 

Školski list "Stručnjak"

Linkovi

O Podgorici...

Priznanje "Direktor srednje stručne škole godine" dodijeljeno Ljeposavi Vuksanović

Pretraga web-a

Uručene nagrade najboljim učenicima    

   

Prvi put se ime Podgorica pominje 1326. godine u jednom sudskom dokumentu Kotorskog arhiva. Podgorica, odnosno ranije Ribnica, bila je ekonomski jaka. Trgovacke veze izmedju Dubrovnika i drzave Nemanjica, koje su bile veoma razvijene, odrzavane su putem koji je preko Trebinja i Niksica vodio za Podgoricu. Posto se nalazila na najprometnijoj raskrsnici puteva, Podgorica je bila srediste veoma zivog strujanja roba, trgovaca, kurira i drugih putnika, sto je podspjesivalo njen razvoj, ekonomsku moc, vojnicku snagu i strategijski znacaj. Turskom okupacijom Podgorice, 1474.    godine,  prekinut je ekonomski, kulturni i umjetnicki uspon grada. Turci su u Podgorici podigli veliku tvrdjavu i dotadasnje naselje sa veoma razvijenim trgovackim vezama pretvorili u glavni odbrambeni i napadacki bastion prema nepokornim plemenima. Iz tako utvrdjenog grada, sa kulama, kapijama i odbrambenim bedemima, Turci su odolijevali svim napadima.

 

          
 
Na osnovu odluke Berlinskog kongresa 1878. godine, Podgorica je pripojena Crnoj Gori. To je oznacilo kraj cetvorovjekovne osmanlijske okupacije i pocetak novog razdoblja u razvoju i Podgorice i Crne Gore. Grad se relativno brzo razvija i izrasta u jako trziste. Javljaju se prvi oblici koncetracije kapitala. Godine 1904. osniva se prva znacajnija finansijska ustanova-Zetska stedionica, koja ce ubrzo prerasti u Podgoricku banku. Izgradjuju se putevi prema svim okolnim gradovima, a 1902. godine Podgorica dobija i prvo znacajnije privredno preduzece-Fabriku duvana.
 
U periodu izmedju dva rata Podgorica broji oko 13000 stanovnika.
 
U II svjetskom ratu bombardovana je preko 70 puta i do temelja je razorena. Dala je oko 4100 zrtava, a oslobodjena je 19. decembra 1944. godine.
Pod nazivom Titograd, 13. jula 1946. godine, postaje glavni grad Republike. To je oznacilo pocetak novog zivota. U narednom periodu ostvaren je sveopsti preobrazaj grada. Uvecan je materijalni, kadrovski i naucno-tehnicki potencijal, snazno se razvilo obrazovanje, osnovane mnoge nove kulturne i zdravstvene institucije, a grad je modernim saobracajnicama  i vazdusnim vezama povezan sa citavom zemljom i sa inostranstvom. Tako Titograd postaje privredni, drustveno-ekonomski i kulturni centar Crne Gore.

Ime Podgorica
vraceno je 2. aprila 1992. godine

 

         

  

Kultura

 

Podgorica je kulturni centar Crne Gore. Neobicni prostori galerija Podgorice, pruzaju jedinstven dozivljaj umjetnosti, sliku jednog naroda i njegove kulture. U izlozbenim prostorima Podgorice izlazu bardovi crnogorskog slikarstva, a nijesu rijetke i izlozbe umjetnika iz inostranstva. Svojevrstan spomenik kulture i umjetnicko-izlozbeni centar predstavlja Dvorac Petrovica sa starom dvorskom kapelom i Perjanickim domom. Muzeji grada posjeduju eksponate iz blize i dalje proslosti grada, vrijednu arheolosku zbirku sa nalazistima u neposrednoj blizini Podgorice. Bogata knjizevna produkcija prepoznatljivih izdavackih kuca  bastini dugu tradiciju pisane rijeci.  
Podgorica ozivi u Decembarskim danima kulture kroz rock-maratone, muzicku tradiciju Podgorice, dane pozorista, hepeninge, knjizevne veceri, bioskopske mini-festove.
Medju kulisnim obrisima zgrada, u danima FIAT-a, Podgorica postaje poseban scenski ambijent. Podgorica je cesto pravo popriste kulturnih manifestacija u organizaciji kulturnih centara.

 

        

Sport

  

Jos jedan sportski biser Podgorice, koji se nalazi u okviru zone sporta "Pod Goricom", je fudbalski stadion. Na ovom stadionu igrale su velike zvijezde svijetskog fudbala. Dovoljno je spomenuti samo dvojicu, Dejana Savicevica i Predraga Mijatovica, koji su dio svoje fudbalske karijere proveli igrajuci za Fudbalski klub "Buducnost" iz Podgorice.

Stadion je jos uvijek u izgradnji. Travnati teren fudbalskog igralista je dimenzija 105x70 m. Planirani kapacitet gledalista od 24.000 sjedista obezbjedice se na zapadnoj i istocnoj tribini koje imaju po 27, te juznoj i sjevernoj tribini sa po 10 redova stepenika. U okviru stadiona predvidjeno je 14500 m2  sportskog i poslovnog prostora. Do sada je realizovana zapadna i dijelom sjeverna tribina, a u podtribinskom prostoru se nalazi i dio sportskih i ugostiteljsko poslovnih sadrzaja.

Stadion je bez atletske staze a dio zapadnih tribina je pokriven. Stadion je opremljen sa 4 reflektora koji omogucavaju odigravanje utakmica u vecernjim terminima. Osim fudbala, na stadionu se organizuju i manifestacije kulturno-umjetnickog karaktera.

 

 

Kontakt forma

 
 

Facebook stranica

 

Stručni ispit

 

Youtube kanal

 
Učenje engleskog jezika
 
Školski portal

 
Izvodi "Znanje je moć" RTCG1

Đaci generacije